Kako je započet naš projekt?
Projekt “Šuma” u Dječjem vrtiću "Bambi" unutar skupine "Cvjetića" započet je sasvim slučajno, prošle jeseni, kada smo razgovarali o zanimanjima naših roditelja. Na pitanje odgajateljice: „Tko brine o drveću?“ djeca su dala mnogo zanimljivih i kreativnih odgovora, pa je tako Ina rekla kako su to životinje, dok je Kjara smatrala da su to ipak lovci. Nakon tog pitanja u djeci se probudila želja za odlaskom u šumu. Kako bi se pripremili za odlazak u šumu razgovarali smo o tome na što sve trebamo paziti, kako se trebamo ponašati i što nam je sve potrebno za sakupljanje novih informacija o šumi. Svako dijete donijelo je svoje čizmice ili buce i dugu odjeću, a sa sobom smo ponijeli povećala, kanticu, lopaticu, vrećicu i ostala pomagala te krenuli putem istraživanja. 
Što je slijedilo dalje...
Nakon prvog posjeta šumi otvorila su se mnoga pitanja na koja je trebalo pronaći odgovor, a naša su se djeca odmah bacila na posao i vrijedno radila ne bi li saznala što više toga o ŠUMI. Dolaskom u šumu aktivirali smo sva osjetila, pa smo tako mogli šumu doživjeti u potpunosti. Gledali smo stabla, povećalom proučavali koru drveća, uspoređivali boje lišća (bila je jesen – šarenilo boja), istraživali tko sve živi na kori i ispod kore drveta, u krošnji... Isto tako slušali smo pjev ptica, šuškanje lišća i vjetra, mirisali biljke, tlo, dodirivali smo sve što se nalazilo oko nas i tako u potpunosti doživjeli šumu. Boravkom u šumi djeca su primijetila da se stabla međusobno razlikuju izgledom (smeđa kora - bijela kora, lišće – iglice, nisko raslinje – visoko drveće) što nas je potaklo da „šumski materijal“ ponesemo sa sobom u vrtić i dodatno istražimo što smo doživjeli.
Nastanak centra šume
Od materijala kojeg su djeca sakupila u šumi (lišće raznih boja, plodovi, kora, mahovina, zemlja, grančice..) osim proučavanja nastale su i raznovrsne igre, pa su tako vrtićanci razvrstavali i brojali lišće, „pecali“ ga sa metalnim čepovima, bavili se likovnim aktivnostima slikanja, otiskivanja, bojanja, izrade stabala od kolaž papira, slika od prešanog lišća, gljivica od kartona, šumskih životinja od tuljaka i sl. Ponudom različitih materijala i aktivnosti svako je dijete, neovisno o dobi, mogućnostima i interesu moglo zadovoljiti svoju potrebu za igrom, naučiti nešto novo i unaprijediti svoj cjelokupni razvoj. Sve to što smo radili odlučili smo smjestiti u jedan posebni centar sobe, pa je tako nastao „centar šume“. U aktivnost su se uključili i roditelji koji su nam donijeli malene panjeve i oblutke od koji smo izradili gljive i stolčiće, a iskoristili smo ih za penjanje, skakanje i prelaženje prepreka (razvijanje spretnosti, koordinacije i fleksibilnosti). Svako dijete izradilo je svoje stablo (izrezani otisci ruku) koje smo za bagdane okitili, na proljeće mu dodali zelene listiće, a služilo je za imitativne igre sa životinjama. Osim centra šume didaktičkim materijalima obogatili smo sve ostale centre u sobi dnevnog boravka u kojima smo provodili aktivnosti na temu projekta (mnoge zagonetke i pitalice u centru početnog pisanja i čitanja, labirinti i slaganje graha u stolno-manipulativnom centru, roba za Gospođu Gljivić u obiteljskom centru i sl.)
Što smo sve naučili...
Budući da je šuma dom mnogih živih bića svoj smo interes usmjerili na biljke i životinje, pa smo tako naučili raspoznavati listopadno drveće koje je zimi golo od zimzelenog drveća koje tijekom cijele godine ima lišće, odnosno iglice. Matias je centar šume obogatio sa herbarijem kojeg je izradio kod kuće, a on sadrži mnoge biljke i njihove nazive čime je drugoj djeci omogućio upoznavanje i prepoznavanje različitog bilja. Kada smo upoznali biljke koje žive u šumi, u naš šumski centar doselila se breza koja je postala dom sovama i vjevericama koje žive u našem vrtiću. No, to nije bio jedino iznenađenje za naše vrtićance jer ih je već za božićne blagdane ispod breze dočekala nova stanovnica Dječjeg vrtića Bambi - drvena gljiva, kojoj su djeca dala ime Gospođa Gljivić. Putem imitativnih igara proslavili smo njezin rođendan, ispekli joj kolače i oživjeli je očima, ustima i nosom te joj obukli prekrasnu haljinicu čime je postala 17. član skupine „Cvjetića“. Djeca su izradila šumsku kuću od grančica i kartona te traktor za vuču trupaca čime je naš centar šume postao prava mala šuma.
O šumarima...
U dogovoru sa Šumarijom Vrbovsko odlučili smo ju posjetiti kako bi se upoznali sa ljudima koji brinu o šumi – ŠUMARIMA. Saznali smo odgovor na pitanje s početka naše priče, ali i mnoga druge nedoumice postale su mnogo jasnije (Što šumari rade?, Tko hrani životinje?, Kako životinje preživljavaju zimu?). Ono što nas je najviše zainteresiralo bile su preparirane životinje u stvarnim veličinama (jazavac, medvjed, lisica) koje su probudile velik interes djece. Iako smo ih spominjali tijekom cijele naše priče, sada smo odučili još bolje upoznati kako one žive, što jedu, gdje spavaju, kako se kreću... Naučili smo kako se koja životinja zove, podijelili smo ih na biljojede, mesojede i svejede ( ili svaštojede – novonastala riječ u našoj skupini) te smo ih podijelili na spavače i nespavače, odnosno životinje koje spavaju zimski san i one koje su budne tijekom cijele godine. Putem ove aktivnosti naučili smo prepoznavati imena naših životinja, što se pokazao kao veoma značajna aktivnost za naše predškolarce, ali i mlađu djecu. Izradili smo šumsku kuću i dom obitelji Ježić, a zatim kaširali zeca i vuka koji su postali stanovnici našeg centra šume. Budući da je od početka pokazivao veliki interes, Matias nas je iznenadio svojim poznavanjem šume kada je jednog dana u razgovoru spomenuo pojam „hranidbeni lanac“. Djeca su bila veoma kreativna i maštovita pa je tako Inna rekla da je hranidbeni lanac kada se životinje hrane preko lanca, a Tea je izjavila kako je to lanac pomoću kojeg životinju vodimo da jede. S obzirom da mnoga djeca nisu bila upoznata sa time on je kod kuće pripremio plakat na kojem je sam izrezao, složio i zalijepio hranidbeni lanac te u vrtiću prezentirao što on označava i tko se sve nalazi u njemu.I na kraju...
Drvo prijateljstva
Tijekom odvijanja ovog devetomjesečnog projekta možemo primijetiti da su djeca prema šumi počela razvijati empatiju i razumijevanje o tome koliko je šuma potrebna svim živim bićima za život budući da nam daje čisti zrak i hranu. Ona predstavlja pluća naše planete i da je nema – ne bi bilo ni života, a samim time ni nas. Priče, recitacije i slikovnice koje smo čitali (Maša i medvjed, Zlatokosa i tri medvjeda, Bajka o čistoj šumi, Lovac, Što mi se tužio hrast, Šumar... ) naučile su nas mnogočemu, a svojim sadržajem obogatile naše znanje i utjecale na vrijednosti koje ćemo ubuduće njegovati. Također, oblikovale su naše ponašanje i kulturu te osnažile ljubav prema šumi. Ovaj projekt je bio poticaj za kreiranje završne priredbe prilikom koje smo roditeljima prezentirali svoj trud i rad te pokazali djelić onoga što smo u vrtiću radili i naučili. Družili smo se, boravili u prirodi, pomagali jedni drugima, ojačali prijateljstvo - iz čega je proizašlo i stablo prijateljstva na kojem su otisci svih naših dlanova sa slikama svakog djeteta, išli na izlete, usvojili nove vještine (baratanje povećalom) te unaprijedili svoj rast i razvoj unutar odgojno-obrazovne institucije. Ovim putem želimo se zahvaliti svima koji su sudjelovali u projektu ili doprinijeli u bilo kojem smislu te nas bodrili i osnaživali u našim aktivnostima. Nadamo se da će sve proživljeno našoj djeci dugoroćno biti poticaj da njeguju i vole svoju šumu, a isto prenose na ljude oko sebe.Odgajateljica mentorica Jasminka Mrvoš
Pripravnica Daria Grgurić