Dječji vrtić "Bambi" Vrbovsko

Uloga odgojitelja u Dječjem projektu

Projektno učenje u dječjem vrtiću predstavlja pristup odgoju i obrazovanju u kojemu djeca zajedno s odgajateljima istražuju neku temu ili problem kroz duže vremensko razdoblje, obično u nekoliko etapa ili faza. U središtu je dječja znatiželja, aktivno sudjelovanje i iskustveno učenje, a zadaća odgajatelja je poticati djecu na postavljanje pitanja, vođenje istraživanja te planiranje i realizaciju različitih aktivnosti.

Ključne značajke projektnog učenja

Odabir teme na temelju interesa djece:
Projekt se obično pokreće tako da djeca izraze zanimanje za određenu pojavu ili problem (npr. “Kako rastu biljke?”, “Gdje žive životinje?”, “Kako se gradi kuća?”). Odgajatelj prati njihove ideje, pitanja i iskustva, te zajedno s djecom definira glavnu temu ili cilj istraživanja.

Dugotrajan i slojevit pristup:

Za razliku od kratkih dnevnih aktivnosti, projektno učenje traje duže (danima, tjednima ili čak mjesecima) te se provodi u različitim fazama. Djeca rješavaju probleme, skupljaju informacije, provode istraživanja i pokuse, komuniciraju i prezentiraju ono što su naučila.

Aktivno sudjelovanje i istraživanje:

Djeca se potiču da samostalno postavljaju pitanja, istražuju, pronalaze rješenja i eksperimentiraju. Time razvijaju kritičko mišljenje, kreativnost i samostalnost. Aktivnosti često uključuju praktičan rad (npr. izradu modela, pokuse s vodom, gradnju različitim materijalima), izlete ili posjete stručnjacima ako je to moguće (npr. posjet gradilištu, knjižnici ili parku).

Suradnja i timski rad:

Projektno učenje snažno razvija socijalne vještine. Djeca zajednički planiraju, dijele zadatke, dogovaraju se i razmjenjuju ideje. Takav timski rad uči ih poštivanju tuđih mišljenja i potiče osjećaj odgovornosti prema zajedničkom cilju.

Uloga odgajatelja kao voditelja i poticatelja:

Odgajatelj nije “predavač” koji unaprijed daje sva rješenja, već prati dječje aktivnosti, postavlja poticajna pitanja, usmjerava ih na različite izvore informacija (knjige, slikovnice, videozapise) te pomaže u refleksiji i zaključivanju.

Dokumentiranje procesa učenja:

Važan dio projektnog pristupa je bilježenje i prikazivanje svih faza učenja (fotografijama, crtežima, zapisima dječjih izjava). Na taj način djeca vide napredak, a roditelji i ostali mogu pratiti što su djeca radila i naučila.

Prednosti projektnog učenja

Razvoj kritičkog mišljenja i rješavanja problema:

Djeca uče promišljati o različitim mogućnostima, uspoređivati, donositi zaključke, a pritom se oslanjaju na vlastito iskustvo i istraživanje.

Poticanje kreativnosti i inicijative:

Djeca stvaraju nove ideje, predlažu i isprobavaju različita rješenja, razvijajući svoje potencijale.

Jačanje samopouzdanja i osjećaja kompetencije:

Djeca imaju priliku aktivno sudjelovati, odlučivati i preuzimati odgovornost za svoj dio zadataka, što ih osnažuje i jača njihovo samopouzdanje.

Unaprjeđenje komunikacijskih i socijalnih vještina:

Projektno učenje uključuje timski rad, dogovor i zajedničko odlučivanje, što poboljšava interakciju među vršnjacima te odnos djece i odgajatelja.

Povezivanje područja učenja:

Projekti mogu objediniti različita razvojna područja (jezično, matematičko, likovno, glazbeno, tjelesno i dr.), čime djeca dobivaju cjelovitije i smislenije znanje.

Primjer kratkog projekta u dječjem vrtiću

Pokretanje projekta – “Mali vrt u dvorištu vrtića”

Djeca primjećuju biljke u dvorištu i izražavaju zanimanje za to kako raste cvijeće i povrće.

Istraživanje i planiranje

Zajedno s odgajateljem djeca istražuju u slikovnicama, enciklopedijama i na internetu što biljkama treba za rast (svjetlo, voda, hranjive tvari). Odlučuju koje će sjemenke posaditi.

Provedba – sadnja sjemenki

Djeca pripremaju zemlju, sade sjemenke i brinu se o biljkama zalijevajući ih te prateći njihov rast iz dana u dan.

Praćenje napretka i dokumentiranje

Djeca crtaju biljke u različitim fazama, bilježe koliko često ih zalijevaju, fotografiraju i uspoređuju razvoj.

Prezentacija i refleksija

Na kraju projekta djeca pozivaju roditelje ili druge odgojne skupine da vide njihov vrt, predstavljaju što su naučila (npr. koje biljke su najbrže rasle, zašto neke nisu izrasle) te zajedno s odgajateljem razgovaraju o uspješnosti i daljnjim koracima.

Projektno učenje u dječjem vrtiću tako jača osjećaj zajedništva, potiče radoznalost, omogućuje djeci stjecanje znanja iz različitih područja na prirodan i zabavan način te ih priprema za složenije školske i životne izazove koji ih čekaju u budućnosti.

Suvremeni mediji i poticanje dječje kreativnosti

Medije najčešće dijelimo u dvije grupe. Jedna su tiskani, a druga elektronički. U tiskane medije ubrajamo knjige, novine, časopise, stripove i plakate. Pod elektroničke medije spadaju film, radio, televizija i računalo / Internet. Jedna od funkcija medija je obrazovanje koje ima sve značajniju ulogu u suvremenom odgoju djece zbog specifičnog načina prenošenja znanja preko edukativnih programa. Osim obrazovne uloge mediji imaju uloge informiranja, artikuliranja, kritike i kontrole, zabave, socijalizacije te integracije. Osim u funkcijama, razlika se očitava i u utjecajima. Dijete treba imati pristup medijima, ali kako i kojoj mjeri teško je definirati. Obitelj ima najvažniju ulogu u odgoju djeteta kojeg očekuje život pod velikim utjecajem slika, riječi i zvuka. Medijski odgoj pokazat će se učinkovitijim ako su roditelji osviješteni o važnosti svoje uloge. Neovisno pohađaju li djeca dječji vrtić ili ne, roditelji su najvažniji čimbenici u svim aspektima djetetovog života, pa tako i u medijskom razvoju. Roditelji svojim primjerom i načinom korištenja tehnologije tj. medija djeci stvaraju prva „moderna“ iskustva. Što su roditelji više i kvalitetnije informirani, veće su šanse da će pozitivno utjecati na razvoj djeteta u korištenju medija. Razgovor o sadržajima kojima su djeca izložena, dovodi do poboljšanja djetetovog razumijevanja radnje i likova.

Pozitivni utjecaji suvremenih medija

Djeca predškolske dobi veći interes pokazuju prema elektroničkim medijima, televizijskim programima, videoigrama te sličnim medijskim sadržajima. Mediji imaju veliku ulogu u djetetovom životu. Kada se djeca poistovjećuju s različitim likovima i pričama koje su vidjeli u medijima, ona mogu doživjeti različite osjećaje i spoznati neke nove stvari ili pojave. Isto tako može doći do otkrivanja novih osjećaja gdje dijete bolje upoznaje samo sebe. Dijete tada može razmišljati o dobru i o zlu. Omiljeni medijski sadržaji predstavljaju važne teme, kako u igri tako i u interakciji s drugom djecom. S obzirom da mediji djecu potiču na crtanje, pjevanje te izražavanje na mnoge druge načine, priče i likovi u medijima nisu samo „bajke“, već i značajna uloga u njihovom razvoju (Tomljenović, Ilej i Banda, 2018). Prema istraživanjima, djeca dosta vremena provode pred tv ekranima. Djeca na televiziji najčešće gledaju programe koji emitiraju crtane filmove, glazbene i sportske programe. Neka djeca pokazuju interes za dokumentarne i edukativne programe čime televizija, osim uloge ispunjavanja slobodnog vremena, postaje informativni i obrazovni medij. Gledanje dokumentarnih programa još od najranijeg djetinjstva, usko je povezano s boljim uspjehom u školi. Danas gotovo svaka obitelj posjeduje računalo. Osim kod kuće, računala su dostupna i na mnogim javnim mjestima kao što su igraonice. Dostupnost računala predstavlja ujedno dostupnost interneta. To ima svoje negativne ali i pozitivne strane jer danas postoji niz edukativnih igrica koje djeca mogu igrati online. Neke računalne igre potiču finu motoriku, razne prostorne i vizualne vještine. Također, zajedničkim igranjem računalnih igrica, djeci i roditeljima omogućuje se dodatno zbližavanje. Djecu se uvodi u svijet računalne tehnologije i time počinju učiti kako slijediti upute, rješavati probleme, a dolazi i do razvoja logičkog razmišljanja (Žderić, 2009). Svaka aktivnost djeteta na računalu morala bi biti praćena od strane roditelja kako bi dijete bilo sigurno. Nove teorije govore da djeca medije koriste za samo-socijalizaciju, poučavanje kako se suočavati s određenim životnim prilikama te za izgradnju svog identiteta. Ovisno o svojim potrebama i karakteristikama biraju one medijske sadržaje koji će ih zadovoljiti. Uzmimo za primjer dijete koje je često plašljivo. Ono će izabrati crtane filmove u kojima glavni likovi pobjeđuju veće i snažnije od sebe, te će tako prevladavati svoje strahove. Navikavanje na medije i njihovo korištenje događa se iznimno brzo i skoro neprimjetno. Pozitivan utjecaj medija ističe se u stjecanju znanja i umijeća, usvajanju znanstvenih i kulturnih nasljeđa, bogaćenju moralne i socijalne dimenzije, te u razvoju stvaralačkih sposobnosti. Mediji dijete mogu potaknuti na određeno pozitivno ponašanje u društvu te ga time razvijati u cijelosti. Kod djece predškolske dobi, mediji utječu na razvijanje mašte i kreativnosti (Jurčić, 2017). Poželjno je za djecu i roditelje da zajedno prate omiljene medijske sadržaje. Time dolazi do povećane svakodnevne komunikacije između djece i roditelja kojom će se oni moći bolje međusobno razumjeti. Brojne uloge mediji imaju i u odgojno-obrazovnom procesu. Neupitan je njihov doprinos u širenju novih znanja i olakšavanju u učenju, kao i u promicanju ljudskih prava. U svakom slučaju, gledano s pedagoškog aspekta, mediji imaju mnoge pozitivne utjecaje na djecu i mlade (Miliša i Zloković, 2008). Dijete jako brzo i uspješno upija verbalnu komunikaciju s kojom se susreće na televizijskim ekranima. Gledajući kvalitetne televizijske programe, dolazi do pojave osjećaja kojim djeca svijet smatraju sigurnim utočištem. Kod odabira programa, vrlo je važno da isti utječe na poticanje kreativnosti u igri, kao i samostalno izražavanje ideja. Od tiskanih medija za djecu predškolske dobi najzanimljivija je slikovnica jer pruža vizualni doživljaj. Čitanje djeci jedna je od najvažnijih aktivnosti jer stvara zdrav odnos između djeteta i knjige. To im jednog dana može uvelike olakšati učenje i razumijevanje pročitanog. Slikovnice mogu poslužiti za upoznavanje s raznim predmetima, bojama, oblicima i životinjama. Dok djeca uživaju slušajući sadržaj slikovnica, stvara se osnova za kasniji razvoj čitalačkih sposobnosti i uspjeha u školi. Dokazano je da ilustracije u slikovnicama pomažu djetetu prepoznati neki predmet. Slikovnice s prepoznatljivim stihom i ritmom potiču djecu na dovršavanje stihova i izmišljanje novih riječi. Mnoga djeca na temelju viđenog iz slikovnica, oponašaju određene aktivnosti u stvarnom okruženju. Pratimo li interese djeteta i odabir medijskih sadržaja prilagodimo dobi i mogućnostima djeteta, tehnologiju i medije ćemo iskoristiti na najbolji mogući način, a dijete će osjećati uspjeh u stjecanju novih spoznaja te u svladavanju izazova.

Negativni utjecaj suvremenih medija

Vrijeme u kojem živimo, zaposlenost oba roditelja dovodi do situacija da oni sve manje vremena provode sa svojom djecom, a ulogu odgoja sve više prepuštaju medijima. Djeca tada biraju sadržaje koji u sebi sadrže nasilje i time utjecaj medija postaje negativan i nerijetko kod djece izaziva emocije tuge, razočaranja, ljutnje pa čak i straha. Negativni utjecaj medija može nastupiti odmah, ali može proteći i određeno vrijeme od konzumacije negativnih sadržaja da bi negativni utjecaj bio vidljiv. Dječja fasciniranost suvremenim medijima je tolika da oni nerijetko druženje s prijateljima i igru zamjenjuju televizijom, računalom ili nekim drugim uređajem. Važno je znati pravilno kontrolirati upotrebu medija, kao i njeno vremensko korištenje u djece (Ciboci, Kanižaj i Labaš, 2011). Poznato je da televizija ima mnoge pozitivne utjecaje, no isto tako ne mogu se izbjeći ni oni negativni koji svakom danom, nažalost, rastu u sve većem broju. U mnogim obiteljskim domovima, televizija je uključena tijekom cijelog dana. Stoga djeca televiziju gledaju za vrijeme obroka i vrijeme odlaska na spavanje. Današnja djeca gledaju mnoge reklame čiji sadržaj ponekad nije primjeren predškolskoj dobi. Također, uz odrasle ukućane, vjerni su pratioci brojnih sapunica. Mnogo programa sadrži nasilne scene te oružje kao rješenje problema pa se s pravom može zaključiti da je učestalo gledanje takvih sadržaja razlog sve veće agresivnosti i nasilja u djece najranije dobi. Pretjerano izlaganje televizijskim programima tijekom djetinjstva usko je povezano s kasnijim razvojem govora i problemom nedostatka pažnje. Međutim, nije samo televizija medij koja redovito prenosi naselje putem ekrana. Tu su i videoigre koje su svakim danom djeci sve dostupnije. Dječaci više vole igrati računalne igre s nasilnim sadržajem, dok se djevojčice više pronalaze u igrama koje iskazuju nisko samopoštovanje. Poznato je da česta uporaba računalnih igara razvija ovisnosti. Internet je najpopularniji medij, kako kod odraslih tako i kod djece te mladih. Djeca nerijetko koriste Internetske stranice sama a premlada su da bi sama uvidjela kako takve stranice znaju sa sobom nositi rizik i razne vrste opasnosti. Iako u knjigama, točnije slikovnicama, prevladavaju pozitivni utjecaji, ponekad nailazimo i na negativne. Ukoliko slikovnice imaju previše dijelova, onih koji se mogu micati ili na neki drugi način upravljati, smanjuju djetetovu koncentraciju na sadržaj. Osim toga, ometaju usvajanje korisnih informacija dobivenih iz knjiga.

Mediji u vrtiću

Danas se djeca susreću s medijima od prvih dana života. Tako su mediji prisutni i u vrtiću. U vrtićima se najviše koriste tiskani mediji tj. slikovnice, ali se koriste i elektronički mediji. Najzastupljeniji je radio, televizijski program gleda se povremeni i kratko vrijeme, dok Internet odgojitelji koriste u odgojno – obrazovnom radu. Medijsko razvijanje djece predškolske dobi nužno je te bi trebalo biti uključeno i u programe i aktivnosti svakog dječjeg vrtića. Nažalost, u Hrvatskoj to još nije regulirano. Čak 85% odgojitelja u profesionalnom radu s djecom u vrtiću koriste medije, oslanjajući se na svoje znanje i iskustvo. Mnoga djeca vole razgovarati o nekom medijskom sadržaju kojeg su prethodnog ili tog dana gledali. Kako bi se potakla dodatna interakcija s djecom, odgojitelji djeci povremeno mogu ponuditi medije poput televizije, radija ili računala. Sve su to danas lako raspoloživi materijali za koje nije potrebna određena visoka opremljenost vrtića. Odgojitelji medije u vrtiću predstavljaju kao oblikovno-izražajna sredstva. Isto tako s djecom razgovaraju o medijskim sadržajima i porukama, a na kraju ih često i analiziraju. Opažanje dječjeg doživljaja nakon korištenja nekog medija može im pomoći u daljnjem pedagoškom djelovanju.

Zštita djece i sigurno korištenje medija

Mediji imaju snažan utjecaj na društvena ponašanja, formiranja i prenošenja vrijednosti, oblikovanja životnih stilova te oblikovanja stavova i identiteta. U današnjem svijetu medija, sve je teže zaštititi djecu od potencijalno štetnih sadržaja. Najbolji način zaštite djece predškolske dobi od negativnog medijskog utjecaja je podizanje medijske pismenosti roditelja, odgojitelja i djece. Pri odabiru medijskih sadržaja treba u obzir uzeti razvojne karakteristike djece predškolske dobi kako ih odabrani sadržaji ne bi uznemirili. Roditelji su primarni odgajatelji svoje djece. Današnja opterećenost mnogim drugim obavezama i ulogama, odgojnu ulogu roditelja ponekad zna staviti u drugi plan. Bez obzira na zauzetost, medijski sadržaji ne smiju postati sredstvo čuvanja i zabavljanja dok oni obavljaju neke druge poslove. Roditelji moraju redovito razmatrati cjelokupan kontekst uporabe medija, njihove sadržaje i utjecaje te vrijeme provedeno pred ekranima. Najučinkovitija metoda uspješne zaštite od nepovoljnih utjecaja na dječji razvoj su česta i kvalitetna komunikacija, prisan odnos djeteta i roditelja, obostrano povjerenje te poštivanje pravila i dogovora (Kuterovac Jagodić, Štulhofer i Lebedina Manzoni, 2016). Zajedničko gledanje televizije, čitanje slikovnice i slušanje radija može dovesti do zbližavanja djeteta s ostalim članovima obitelji. Kako u svemu, tako i u korištenju medija moraju postojati jasno postavljene granice. Utjecaj medija na čovječanstvo ne može se spriječiti, no može se preusmjeriti u pozitivnom smjeru. Ukoliko roditelji i odgojitelji redovito surađuju, razmjenjuju iskustva i uspostavljaju uspješnu komunikaciju, dijete će zasigurno većinu vremena biti zaštićeno od negativnih posljedica medija. Sve to dovest će to sretnijeg djetinjstva i boljeg razvoja svakog djeteta.

Kako razgovarati s djetetom?

Komunikacija se predstavlja kao sredstvo s pomoću kojeg dvije ili više osoba razmijenjuju informacije i međusobno utječu na svoja mišljenja i ponašanja. Svrha djetetove komunikacije je privući pozornost, iskazivati osjećaje, uspostaviti društvene kontakte i zadovoljiti različite potrebe, ona je vrlo bitna i prisutna u svakodnevnom životu. Uspješna komunikacija kod djece razvija se putem različitih sredstava, poticaja i aktivnosti u kojima ono sudjeluje svakoga dana. Verbalna komunikacija se koristi za razmjenu informacija znakovima ili simbolima koje svatko može razumijeti na jednak način, ona se sastoji od riječi koje su izgovorene ili napisane.

Komunikacija se primarno uči u obitelji, znanja i iskustva komuniciranja stavraju se u interakciji djeteta s članovima obitelji. U razvojnoj dobi dijete traži stalnu prisutnost roditelja i međusobnu komunikaciju na svim razinama gdje se usvajaju životna umijeća. S djetetom treba razgovarati o različitim temama gdje ne treba nametati ono što nije u njegovom interesu, trebamo dijete poticati da postavlja pitanja, izriće svoja mišljenja i strpljivo odgovara na pitanja gdje se naglasak stavlja na to da dijete mora biti sigurno da ima pažnju druge osobe koja ga sluša. Otvorena i iskrena komunikacija u obitelji ima mogućnost rješavanja neizbježnih problema koji su prisutni u svakodnevnim životima i situacijama. Roditelji trebaju svakoga dana individualno razgovarati s djecom kako bi poticali jezični razvoj, motivirali djecu na druženje i suradnju s drugima kako bi svoja iskustva naučili dijeliti s drugima, razvijali empatiju i samokontrolu.

Kako treba komunicirati s djecom?

Vrlo je bitno da roditelji poučavaju djecu koja je uloga i odgovornost svakog pojedinog roditelja, te što su prava i obaveze djece, treba dogovarati pravila i postavljati granice u ponašanju koje vrijede za jedne i za druge. Roditelji trebaju pomoći djeci da zadovolje svoje potrebe, odrastanje djece se predstavlja kao proces u kojem se i djeca i roditelji uče komunicirati. Ponekad može doći do problema da se djeca i njihovo ponašanje kritizira ili uspoređuje s ostalom djecom bez obzira na njihove uspjehe i neuspjehe, stoga je bitno da roditelji se svakodnevno informiraju o uspjehu i ponašanju svojeg djeteta unutar provedenog vremena u vrtiću i kod kuće.

Roditelji trebaju predlagati, učiti i tražiti najdjelotvornije pedagoške metode i postupke u odgoju i obrazovanju svoje djece te tražiti pomoć stručnjaka i učiti vještine nenasilnog komuniciranja i konstruktivnog rješavanja problema.

Deset komunikacijskih pravila:

1. Djetetu treba smiješak tijekom ostvarivanja komunikacije

2. Dijete treba pažljivo slušati

3. S djetetom treba koristiti njegov govor

4. Budite znatiželjni i pitajte

5. Dijete treba uzor i primjer

6. Tražite od djeteta što ono može izvršiti

7. Sva traženja pretvorite u molbe

8. Koristite slikovite priče i smislene analogije

9. Uvažavajte ličnost djeteta

10. Budite uvijek dostupni djetetu za razgovor

Igre i aktivnosti za poticanje razvoja komunikacjskih vještina;

1. Igra s igračkama
- podjela igračaka prema bojama
- nastaviti zadani niz ( prijmjer: kocke, prijevozna sredstva...)
- izbaci uljeza

2. Igre na otvorenome
- promatranje prirode koja nas okružuje (imenovanje biljaka, životinja, predmeta, opisivanje njihovih karakteristika)
- crtanje uz pomoć kreda (opisivanje crteža)
- čitanje priče ili slikovnice na livadi

3. Igre u zatvorenome
- crtanje uz pomoć drvenih bojica, flomastera
- promatranje i opisivanje ilustracija u pričama, slikovnicama
- igre imitacije (podjele uloga, roditelj-dijete)
- izvođenje predstave uz pomoć plišanih igračaka
- igra s kartama, učenje boja i brojeva
- uključivati djecu u kućanske poslove (priprema obroka, postavljanje stolova, pranje posuđa...)

Primjer igre: „Dijelovi tijela“

S djetetom učite dijelove tijela i ispitujete kako se oni zovu, pitajte ih gdje se nalazi nos,usta, koljeno, lakat, prsti i dok vam ono odgovara pokazujte na te dijelove tijela. Za poticanje motorike i govora zatražite dijete da ono samo pokazuje na dijelove tijela dok ih imenuje. „Da ili Ne“

Pokazivanje predmeta u sobi ili slikovnici uz pitanje da li se radi o određenom predmetu ili ne. Primjer je da pokazujete na sliku krave i pitajte dijete da li je to automobil, ako dijete na početku odgovara kimanjem glave s vremenom ga potičite da izgovara riječi. „Glasnije i tiše“

Izgovarajte riječ jednu za drugom različite glasnoće. Kada govorite nešto tiho gledajte u dijete i primjetit ćete kako će vas s vremenom početi oponašati jer će mu biti zanimljivo mijenjati svoju glasnoću glasa.

„Što imam u torbi/kutiji“ Pripremite djetetu kutiju ili torbu koja sadrži različite stvari, dopustite mu da vadi stavr po stvar iz kutije i imenuje ih.

Odgoj djeteta – izazov za roditelja

Kad govorimo o odgoju djeteta prva nam je pomisao zadovoljiti sve djetetove potrebe. Naravno, to je primarni cilj, no danas nam se događa da roditelji u ostvarenju tog cilja čine pogreške koje mogu , umjesto da dijete postane samostalno, samouvjereno i empatično, dovesti do toga da dijete postane razmaženo i teško surađuje sa vršnjacima. Odgoj djeteta teška je i zahtjevna zadaća koja zahtjeva od roditelja mnogo strpljenja i umijeća. Ponekad se dogodi da roditelji u želji da dijete stekne samopouzdanje pretjeruju s pohvalama čime dijete stiče dojam da sve što učini je jako dobro. Pri prvom neuspjehu u vrtiću ili školi dijete proživljava teške trenutke, gubi samopouzdanje, te počinje izvršavati samo one zadatke za koje je sigurno da će ih moći izvršiti. Svaka pohvala djetetu je ugodna, ali osim pohvala važno je dijete poticati da se trudi i ustraje i u težim zadacima. Pa ga nakon pohvale za lijep crtež potaknite da pokuša crtež dopuniti nekim detaljem i sl.

Popustljivost i ispunjavanje svih dječjih želja još je jedna od čestih pogrešaka roditelja. Svatko od nas svom djetetu želi dati što više, ali u svemu tome treba naučiti dijete da postoji granica. Svaki pozitivni rezultat djeteta ne zahtjeva nužno nagradu. Mnogo je lakše popustiti i ispuniti djetetu želju nego slušati njegov plač ili ljutnju. Pokušajte razgovarati i objasniti djetetu kratko i jednostavnim rečenicama zbog čega nešto ne možete kupiti ili zašto ne možete ići gdje ono u tom trenutku želi. Dogovorite se s djetetom kada će to biti moguće napraviti, ali pripazite da ga ne ucijenite( ići ćemo ako napraviš to i to… Nakon određenog vremena vratit će vam istom mjerom: napravit ću što tražiš, ako mi kupiš…ili ako ćemo ići…).Dogovor treba biti bez uvjeta.

Često se događa da roditelj pun ljubavi prema svom djetetu zanemari informaciju da je dijete učinilo nešto loše ili pokuša opravdati svoje dijete ( ne mogu vjerovati da bi ono to napravilo, sigurno ga je netko nagovorio, možda je slučajno i sl…). Nemojte ga opravdavati onda kada je uz vas, shvatit će da ste ga zaštitili jednom, dva puta i očekivati će vašu zaštitu i opravdanje za svaku lošu stvar koju napravi. Zastanite i razmislite – i vaše dijete doživljava promjene. Raste i sazrijeva, sluša i vidi razne stvari i dobre i loše. Nestašluci su sastavni dio odrastanja, a i vaše dijete raste…. Pitajte ga što se dogodilo, zbog čega je učinilo to što je učinilo. Potaknite ga se ispriča, popravi ako je nešto potrgalo, potičite ga na pozitivne reakcije.

Kažnjavanje je jedan od oblika discipliniranja djece kojim se roditelji ponekad služe. Fizičko kažnjavanje djeteta nikako nije rješenje jer djetetu šalje negativnu poruku. Ono tada smatra: ako sam ja dobio batine jer sam učinio nešto loše, onda i ja mogu udariti druge kad oni naprave nešto loše. Recite djetetu zbog čega njegovo ponašanje nije primjereno, a kao kaznu uskratite mu gledanje TV, odlazak na igru s prijateljem, vožnju bicikla i sl. Objasnite mu koliko će kazna trajati i ustrajte u njenu provođenju. Pokušajte što više vremena provoditi s djetetom u igri i razgovoru. Učite ga da već od najranije dobi sudjeluje u jednostavnim kućanskim poslovima (spremanje igračaka, odjeće,obuće….), uključite ga u svakodnevne aktivnosti poput pripreme ili raspremanja stola, ponekad u pripremu jela koliko je to za dijete moguće. Razgovarajte s djetetom o određenim temama koje se tiču vaše obitelji (gdje planirate otići na izlet ili na more…), uključite ga donošenje odluka ako se radi o nekim jednostavnijim stvarima - kupnji nekih namirnica, posteljine za njegov krevetić, odjeće ili obuće jer će na taj način ono shvatiti da poštujete njega i njegovo mišljenje. Svakako važne odluke za obitelj donosite sami, a djetetu objasnite zašto je odluka takva. ( Ići ćeš baki jer tata ide na put, a ja ne stignem po tebe u vrtić ili odlučili smo te upisati u vrtić jer mama i tata rade, a mislimo da će tebi biti lijepo igrati se s prijateljima umjesto da si sam s bakom i djedom i sl.) Trudite se svom djetetu biti oslonac, pružite mu utjehu kad je tužno, smijte se s njim kad je sretno, ali odredite pravila i granice kako bi uživali u njegovu odrastanju i plodovima svog roditeljstva.

Zašto je važno čitati djeci?

Tekst pripremila odgojiteljica Jasminka Mrvoš.

Čitanje djeci izvrstan je oblik učenja. Čitanje, osim što omogućuje učenje, istovremeno potiče specifične funkcije mozga koje su osnova kasnijem učenju u životu djeteta.

Zapamtite: kao roditelj, imate moć povećati potencijal učenja vašeg djeteta tako da učinite da knjige naprosto postanu sastavni dio djetetova života!

Velik broj istraživanja pokazuje da je čitanje djetetu od najranije dobi jednako važno za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama (potreba za hranom, odmorom, igrom…). Djeca koja tijekom prvih godina života čuju mnogo riječi i koja su aktivno uključena u komunikaciju imaju bolje rezultate na testovima znanja i vještina u osnovnoj školi nego djeca koja nisu bila tako bogato izložena jeziku. Knjige sa slikama namijenjene maloj djeci privlače pažnju djeteta i potrebno ih je uvoditi u djetetov život od najranije dobi. Čitanjem i prelistavanjem slikovnica od najranije dobi, pa čak i onda kada dijete ne razumije što mu se govori izgrađuje se poseban odnos bliskosti i povezanosti između roditelja i djeteta. Kada govorimo o čitanju moramo naglasiti da ono igra veliku ulogu u cjelokupnom razvoju djeteta (emocionalnom, intelektualnom, jezičnom, socijalnom, …). U početku se djeca mogu meškoljiti i odvraćati pažnju tijekom čitanja, ali s vremenom će naučiti biti na miru tijekom trajanja knjige. Zajedno s razumijevanjem čitanja dolazi i snažnija samodisciplina, dulja pažnja, bolje pamćenje, a sve te sposobnosti koristit će djetetu kada krene u školu.

Dijete čuje iste riječi, rečenice i fraze, uči koristiti riječi na pravilan način i u pravilnom kontekstu, a to utječe na usvajanje pravila materinskog jezika.
Knjige sa slikama pomažu da dijete poveže značenje teksta sa slikom, potiču razvoj govora, pažnje, koncentracije, pamćenja, razvija se sposobnost zaključivanja, bogati se rječnik i stječu se znanja te dobivaju informacije.
Čitanje ima i veliki utjecaj na razvoj djetetove mašte i kreativnost. Redovito čitanje priča vodi i do dobrog govornika materinskog jezika.

Knjige imaju moć da koriste djeci na mnoštvo načina. Kao roditelj, čitanjem svom djetetu činite jednu od najvažnijih stvari pripremajući djetetu temelje za njegova akademska ostvarenja. Vrlo brzi razvoj i mnoštvo pitanja koja djeca postavljaju (tko?, što?, gdje?, kako?) pružaju mnogo prilika da roditelji upotrijebe knjige kako bi pomogli djeci da postave pitanja i odgovore na njih. Dok djeci čitaju knjige, roditelji mogu postavljati pitanja koja će djetetu pomoći da uvježba novo što uči («Kako kaže krava?»), da nauče nešto o uzroku i posljedici («Što će se dogoditi?»), te razviju vještine razvrstavanja i organiziranja.

Dijete usvaja kulturu čitanja knjiga, ali i kulturu slušanja, a to će biti vrlo korisno kada krene u školu.

Važno je da dijete od rane dobi stječe naviku čitanja knjiga. Čitanje od rane dobi pomaže djeci da na čitanje gledaju kao na izvor zadovoljstva, a ne kao na obvezu. Djeca koja su izložena čitanju kroz odrastanje će češće birati knjige pored video igrica, televizije, i ostalih vidova zabave. Pomognite vašem djetetu da zavoli knjigu, čitajte mu!

Nekoliko savjeta kako čitati:

Osigurajte udobno i mirno mjesto za čitanje, mjesto na kojem će se vaše dijete osjećati sigurno i udobno jer u takvoj atmosferi čitanje postaje nešto čega će se dijete rado sjećati i čemu će se rado vraćati. Ako je moguće, uvedite ritual čitanja prije spavanja. Studije pokazuju da se nakon čitanja djeca osjećaju sigurnije i ugodnije tijekom spavanja. Držite knjigu ispred djeteta kako bi dijete moglo vidjeti tekst i slike. Uključite dijete u čitanje tako da razgovarate o slikama, postavljate pitanja, komentirate… Počnite s kraćim pričama. Kako se bude povećavala djetetova pažnja čitajte sve duže i duže priče. Koristite različite glasove i zvukove, dramatizirajte, pokušajte dočarati atmosferu iz priče jer tako razvijate djetetovu auditivnu percepciju, a čitanje djetetu postaje zanimljivije. Pokazujte rukom riječi koje čitate jer dijete tako usvaja vezu između pisanog i govornog jezika. Također, djeca nisu rođena sa znanjem da se tekst čita s lijeva na desno, a to se jedna od važnih predčitačkih vještina. Ako dijete želi nekoliko puta čitati istu priču to mu i omogućite. Ponavljanjem iste priče djeca razvijaju pamćenje. Nakon što ste zajedno sa svojim djetetom pročitali priču, pokušajte je prepričati po sjećanju. Pitajte dijete što se dogodilo u priči, koji su glavni likovi i sl.

Poštovani roditelji !

Polazak djeteta u vrtić velik je događaj u životu Vas i Vašeg djeteta. Vi i Vaše dijete trebate se prilagoditi novonastaloj situaciji i prevladati svoje brige, strahove i nesigurnosti. Treba se prilagoditi na nova lica, novi prostor, ritam življenja, usvojiti nove navike... Planirajte nekoliko dana godišnjeg odmora u periodu prilagodbe kako biste omogućili djetetu postupno produžavanje boravka i olakšali prilagođavanje.
Ponašanja roditelja koja će olakšati djetetovu prilagodbu na vrtić...

1. pozitivan stav prema vrtiću
2. ohrabrivanje djeteta
3. povjerenje u osobe koje će se u vrtiću brinuti za vaše dijete
4. aktivno uključivanje u igru i aktivnosti u odgojnoj skupini (budite primjer svome djetetu)
5. roditelj se od djeteta treba oprostiti smireno, strpljivo, nježno, ali odlučno ( bez produljivanja i predomišljanja)
6. postupno produljivanje boravka djeteta u prvim danima
7. djetetu naglasiti potpunu vjerojatnost svojeg povratka ( sigurno ću doći po tebe, čim obavim....)
8. držati se dogovora ( obećanja) o vremenu boravka; nipošto nemojte lagati djetetu ( nepridržavanje dogovora kod djeteta stvara nesigurnost i nepovjerenje)
9. dopustiti djetetu da u vrtić ponese omiljenu igračku ili predmet
10. dovodite dijete kontinuirano, jer svaki prekid dovodi do ponavljanja prilagodbe
11. poštedite dijete dodatnog stresa poput odvikavanja od bočice, dude u vrijeme prilagodbe
12. ako ste išli u vrtić pričajte mu o svojim doživljajima....

Djetetu je u periodu adaptacije od najveće pomoći roditelj.Pristupajte odlasku u vrtić smireno s povjerenjem u dijete i odgojiteljicu i prijateljski prema drugoj djeci u vrtiću, jer tada će se dijete u njemu dobro osjećati.

KAKO VODITI DIJETE KROZ TELEVIZIJSKI SVIJET ?

UTJECAJ TV-a NA RAZVOJ DJECE;

Kako nam govori moderna znanost, mozak se najbolje razvija u najranijim godinama života. Dijete uči kroz igru, oponašajući svijet oko sebe. Razvoj mozga ne potiče igračka već iskustva u igri.Razvojem dječje mašte djeca pronalaze načine da sve doživljeno obrade kroz svoj imaginarni svijet. Televizija je jedan od najraširenijih masovnih medija- jednostran- gdje nema dvostrane komunikacije pa djetetov razvoj stagnira.Gledanje televizije smanjuje aktivnost lijeve hemisfere mozga koja je zaslužna za razvoj govora, čitanja i analitičkog mišljenja.Jarke boje i brza izmjena slika zaokupljuju pažnju djece poput hipnoze i na taj način oduzimaju djetetu mogućnost da samo i neovisno koristi svoj mozak. Igra, čitanje,razgovor, razni hobi, društvene interakcije ili čak neke određene aktivnosti npr. šetnje omogućuju djetetu da svoj mozak iskoriste na mnogo aktivniji način.

važno je da TV nije smještena u sobi djeteta, već na mjestu sa kojeg u svakom trenutku znamo što dijete gleda.
ograničiti vrijeme boravka uz TV i u tome budite dosljedni.
ukoliko je do sada mnogo vremena provodilo uz tv, svaki dan malo skratite tako će biti bezbolnije – naravno uz objašnjenje o štetnosti.
odaberite iz programa sadržaje edukativnog karaktera (ostalo prokomentirajte dobro - loše - zašto?).
odabrane sadržaje gledajte s djecom – prokomentirajte ih, jer tako se razvija kritičnost prema medijima.
kada se jede TV treba biti ugašena da bi djeca bila svjesna da jedu i hrane koju jedu.

PROVODIMO KVALITETNO VRIJEME S DJETETOM I NE DOPUSTIMO DA TV POSTANE DADILJA I ODGOJITELJ DJECE !